Neki ljudi kažu da je proizvodnja elektromotora vrlo jednostavna.
Želim da kažem, ako želite da napravite dobar motor, to nije tako jednostavno.

1. Sada govorimo o uobičajenim procesima žarenja i gašenja za motore:
U procesu proizvodnje i proizvodnje motora, da bi se postigle neke prednosti performansi pojedinih komponenti, ponekad se koriste procesi termičke obrade. Različiti materijali, komponente i zahtjevi za performansama zahtijevaju različite metode toplinske obrade. 1, Proces žarenja uključuje zagrijavanje komponenti na 30 do 50 stupnjeva iznad kritične temperature, zadržavanje ih neko vrijeme, a zatim ih polako hlađenje na sobnu temperaturu. Primena tretmana žarenjem je poboljšanje unutrašnje strukture i obradivosti materijala; Povećati plastičnost materijala i eliminisati neka naprezanja prilikom obrade; Za magnetne materijale, može se koristiti za uklanjanje njihovog unutrašnjeg naprezanja, poboljšanje magnetske permeabilnosti i smanjenje gubitka energije. Materijali koji se mogu obraditi ovim procesom uglavnom uključuju liveno gvožđe, liveni čelik, kovani čelik, bakar i legure bakra, magnetne materijale, visokougljični čelik, legirani čelik i nerđajući čelik. Komponente motora za zavarivanje (kao što su osovine za zavarivanje, baze aparata za zavarivanje, završni poklopci za zavarivanje, itd.) i gole bakarne šipke rotora moraju proći neophodne procese žarenja.
2. Proces kaljenja uključuje zagrijavanje dijelova iznad kritične temperaturne tačke, držanje ih neko vrijeme, a zatim njihovo brzo hlađenje. Odabrani rashladni medij je voda, slana voda, rashladno ulje itd., sa ciljem postizanja visoke tvrdoće. Obično se koristi za ispunjavanje zahtjeva za performansama dijelova koji moraju izdržati velika opterećenja ili otpornost na habanje. Kašenje indukcijskim grijanjem je metoda koja koristi princip elektromagnetne indukcije za stvaranje inducirane struje na površini radnog komada. Kroz efekt kože naizmjenične struje, površina obratka se brzo zagrijava do austenitiziranog stanja, a zatim se brzo hladi kako bi se površinska struktura transformirala u martenzit ili bainit, čime se poboljšava površinska tvrdoća, otpornost na habanje i čvrstoća na zamor radnog predmeta. uz održavanje visoke žilavosti u središnjem dijelu. Ova metoda se obično koristi za dijelove kao što su osovine i zupčanici radi poboljšanja njihovih mehaničkih performansi. 3, Kritična temperatura u toplinskoj obradi odnosi se na temperaturu na kojoj se mijenja mikrostruktura metalnog materijala, što rezultira značajnim promjenama performansi. Kritične temperature različitih metalnih materijala su također različite. Kritična temperatura za termičku obradu ugljeničnog čelika je oko 740 stepeni C, a kritična temperatura varira između različitih vrsta čelika; Kritična temperatura nerđajućeg čelika je relativno niska, uglavnom ispod 950 stepeni; Kritična temperatura za termičku obradu legure aluminijuma je uglavnom oko 350 stepeni; Kritična temperatura legure bakra je relativno niska, uglavnom ispod 200 stepeni.




